<- realizacje krajowe | <- realizacje zagraniczne

 

 

Gradsko Kazaliste Sisak/Zagreb

Plaut

Amfitruon

 

Scenografia, opracowanie dramaturgiczne: Andrzej Sadowski

Muzyka: Mate Matiśić

 

Udział: Helena Kalinić, Vlasta Golub, Davorka Horvat, Goran Malus, Zoran Kelava, Davor Svedruźić, Igor Golub, Damir Borojević

 

Premiera: Stari Grad, Sisak '07.08


 

Fabula starogrckoga mita o Amfitrionu poznata nam je danas ponajviše po znatno novijim dramskim verzijama Molierea (1668), Von Kleista (1807) i Jeana Giraudouxa (1929); u anticko doba tragikomicnom pricom o prevarenom mužu (kojemu je zapravo ucinjena cast, jer je njegov dvojnik/suparnik bio sam Zeus) i pri svemu tome nevinoj ženi pozabavili su se još Sofoklo i Euripid. Dapace, u ponešto ironicnu kontekstu, Amfitrion je (osobito u romanskim jezicima), postao i sinonim za dobra, velikodušna, gostoljubiva domacina.
Jedan od najranijih rimskih komediografa, Tit Makcije Plaut (poznata je jedino godina njegove smrti, 184. pr. Kr.), svoje je djelo (u stihu, po grckom uzoru, ali bez podjela na cinove) napisao oko 189. Prevoditelj Neven Jovanovic tekst je osuvremenio i odlucio se za filološku varijantu naslova, tako da je grcki Amfitryo postao rimski Amfitruo, a otuda i hrvatski Amfitruon. Slicno je i (sretno obljubljena, a nesretno optužena, baš kao što i prilici tragikomediji) supruga naslovna lika Alkmena postala Alkumena, što su sve postupci za koje vjerojatno postoje relevantna znanstvena opravdanja, no koje bi bilo bolje primijeniti u kakvoj raspravi, negoli u konkretnoj kazališnoj izvedbi (još k tome, kako se cini, hrvatskoj profesionalnoj praizvedbi). Drugo je pitanje osuvremenjivanje vokabulara: za primjer dovoljno ce biti navesti da se samo u prologu pojavljuju atipicne rijeci popur profita, biznisa, negativaca, producenata, predizborne kampanje, lobiranja, inspekcije, transformera, šupirati, a tu su i druge konstrukcije iz razgovornoga, a ne strogo književnog jezika. Razlog takva postupka leži u svojevrsnu oponašanju Plautove jezicne i scenske prakse: autor je naime bio teatarski prakticar, a ne književnik, te je u prvome redu gledatelje želio privuci i zabaviti – za što jezik ne smije biti odvec ukocen ni visoka stila.
Ma koliko bili skepticni prema takvim jezicnim akrobacijama, u koncepciji predstave redateljice Katarine Deszcz one (uz ponešto gledateljskoga cudenja) dobro funkcioniraju, i uistinu pridonose kreiranju ugodaja (predstava je na otvorenom) svojevrsne pucke svecanosti – zabave, u kojoj se scenskim sredstvima (post)modernoga teatra puku podastire škakljiva (da ne kažemo lascivna) prica, te ponešto aluzija na cudesni svijet oko nas. Više no Plaut, prezentirana je umjerena (što ce reci, ne pretjerana) parodija Plauta, u kojoj se prilicno pjeva i nešto malo pleše, uvijek uz sjajnu glazbu Mate Matišica, a na kraju bude i pirotehnike (koja ilustrira višnju, božansku intervenciju). Uglavnom, režija se nadahnula nepreuzetnošcu (što je u nacelu dobro) i stanovitim odmakom, koji je možda dio koncepta (dramaturg je vec nam poznati Andrzej Sadowski), a možda i proizvod sumnje o igrivosti kakva razmjerno ozbiljnijega Plauta danas, pogotovo kad se ima u vidu koliki je receptivni napor publika uopce spremna uložiti.
Glumacki ansambl doimao se zato ozbiljno i jedinstveno: valja izdvojiti kvartet agonista, na kojima je predstava zasnovana – Davora Svedružica kao superiorna, hedonisticna i pomalo podrugljiva Jupitera, Helenu Kalinic kao ženstvenu, putenu, ali i rjecitu (ne bez argumenata) Alk/u/menu, Zorana Kelavu kao zbunjena, a opet lukava roba Sosiju, te Igora Goluba kao zlosretna domacina Amfitruona (Amfitriona), koji se baš i ne snalazi usred stalnih Jupiterovih i Merkurijevih božanskih intervencija i manipulacija. Uspješno su sudjelovali još i Goran Malus, Vlasta Golub, Davorka Horvat i Damir Borojevic.
Gradsko kazalište Sisak i ovom se svojom ljetnom produkcijom (za koju je odabrana odlicna ambijentalna pozornica Staroga grada) dokazuje kao teatar u usponu, koji svoj grad sve vidljivije bilježi na teatarsku kartu Hrvatske, ujedno podsjecajuci na nepravdu i gotovo nenadoknadivu štetu koja je tom gradu pocinjena arbitrarnim ukidanjem njegova Kazališta u velikom valu centralizacije kulturnoga života šezdesetih godina. Posve suprotno od dalekovidnih predvidanja tadašnjih mocnih rukovodilaca: uskoro ce publika (redovito) iz Zagreba putovati u Sisak, na predstavu. Promišljeni repertoar, odlicna uporaba ambijentalnih pozornica, solidnost produkcija, kao i ugodna opca atmosfera – vec sad jamce da ce imati što i vidjeti.

 

Boris B. Hrovat

Vijenac (Broj 375-377), 17. srpnja 2008